4. siječnja 1910.

Zadar 4.1.10.
Dragi načelniče i prijatelju!
Danas, Hoćavar reče mi da su spisi i predlog Br… u Beču. Ovdje su predložili rehabilitiranje u podredjenom stališu ili umirovljenje. Držim da će u Beču biti za ovo posliednje. Što se riešenje oteže dva su uzroka prvi je anonimna kleveta, a drugi dugi utok, koji treba prevesti njemački, uzmite još k tomu božićne praznike u račun, pak se nećete čuditi zavlačenju. Po Hoć… ričima ja se nadam dobru. Bože daj! Onomad reče mi Namjestnik da će Vam dati gradjansku školu a nada se i uzornom gospodarstvenom tečaju. Vlada je u decembru upravi bosanskoj upravila notu odnosno na suženje broja i prostora paše. Hoće li pomoći, sumnjam. Ponovno sam ovdje o polju i automobilu odnosno rimskom putu. Nadamo se da će ovo biti zadnji put, jer su me posjegurali da će odmah potrebito za uredjenje jednog i drugog pitanja pozitivno udesiti. Ravnateljstvo pošta brzojavno otklonilo je svaku odgovornost za eventualnu nesreću u onim današnjim karkašam. Ministarstvo još nije odgovorilo ali po onom što su meni rekli, netom put bude gotov, automobil će biti uveden.
Sabor se sastaje na 17 tek.
Da ste mi zdravo!
Vaš odani
prof. J.V.Prrić

Automobil koji se ovdje spominje jest poštanski automobil za kojega su se Imoćani zalagali da bi prometovao triput tjedno od Splita do Imotskoga i obratno. Prevozio bi poštu, teret i ljude. Međutim, prije toga je trebalo urediti mnoge ceste kojima bi mogao prometovati poštanski automobil. To je zahtijevalo nove napore i zalaganja Perića i Tripala.