10.04.08.

Dragi načelniče!
…“Molim Vas, da bi i to što prije javili se ministarstvu željeznica jednom motiviranom peticijom da se odmah počme trasiranjem pobočne željeznice od Imotskog. Meni se čini da bi u pitanju pravca imao nadvladati interes Krajine, naime da prolazi kroz napučena mjesta i što bogatija. Ne dobijem li od obćinskog upraviteljstva do Uskrsa naputu onda ću ja zagovarati onaj pravac koji znam da će narodu biti koristniji, ali uz uvjet da zadnja stacija mora biti ne pod Imotskim već čisto u Imotskom a to se uz svu uzbrdicu lako može učinit pomoću jednog tako zvanog Kahrtunela..
Austrija je prva pokrenula pitanje izgradnje željezničke pruge kojom je planirala povezati Split sa zaleđem, odnosno s Bosnom preko Bugojna i dalje prema sjeveru. Međutim, izgrađena je jedino dionica Split – Sinj. U Aržanu, kao graničnom mjestu, označene su trase za postavljanje pruge koja se tu trebala graditi i spojiti na sinjski željeznički krak. Otvaranje duhanske stanice u Imotskom kao važnog sabirnog mjesta otkupa duhana s cijeloga prostora Imotske krajine, zahtijevalo je bolju prometnu povezanost s drugim središtima radi bržeg i sigurnijeg transporta duhanske sirovine. U tu svrhu popravljale su se stare ceste po Krajini, a ova željeznička pruga bila je dio tog, nažalost neostvarenog projekta. Prema tom planu na Aržano se trebala prespojiti željeznička pruga od Banjaluke, koja je već bila povezana sa Sarajevom. To je za Mađare bio osobito važan pravac kojim se najbrže povezivala Budimpešta s morem i oni su ga podupirali. Kako u ovom projektu Imotski nije direktno spojen s prugom to je imotska javnost s načelnikom Tripalom zatražila od svog zastupnika Perića da se u Carevinskom vijeću izbori za izmjenu trase u koju bi se uključio i Imotski. Međutim, interes Austrije bilo je nešto drugo. Pokazalo se da je pitanje željeznice u prvom redu političko i interesno pitanje Austrije i Mađarske.