Zadar 20.10.05.
Dragi otačbeniče!
„… Držim da će se u Saboru o pitanju riječ povesti a tad moramo, ja obrazložiti za što riečku izjavu nisam, niti ću igda podpisati. Njom se prelazi preko hrvatskog državnog prava na državni red, a to ju osudjiva u očima svakog poštenog Hrvata…“

3. listopada 1905. u Rijeci je obznanjena Riječka rezolucija. Nastala je zalaganjem oporbenih zastupnika u Hrvatskom saboru u Zagrebu, kao i u Dalmatinskom saboru u Zadru. Oporbenjake su predvodili Franjo Supilo i Ivan Trumbić, pripadnici Stranke prava. Tim dokumentom u Hrvatskoj otpočinje takozvana politika novoga kursa, koja se očituje kroz borbu za veću autonomiju Hrvata u sklopu Monarhije. Zahtjevi se odnose na politička, financijska, kulturna i gospodarska prava, koja bi se tražila u zajedništvu s Mađarima. Vergil Perić odbijao je biti potpisnik Riječke rezolucije te je u Saboru 18. studenog 1905. održao govor na tu temu, obrazloživši razloge svog neslaganja s Riječkom, a nešto kasnije i Zadarskom rezolucijom, koje su vodile približavanju Mađarima, a u pozadini se razvijala mađarska hegemonija i stvaranje države u kojoj bi Hrvati ponovno bili prevareni. Također, većinski hrvatski narod stavljala je u podčinjen položaj spram manjinskog naroda u Hrvatskoj, što je rezultiralo stvaranjem hrvatsko-srpske koalicije, koja je na idućim izborima ostvarila pobjedu.