Zadar 23. 11.910.
Dragi otačbeniče!
Kazali su mi dotični, da im je obćina zahvalila i milo im je bilo, a meni je drago jer tako valja. Meni ne treba zahvaljivati jer sam vršio dužnost i poticaj srdca.
Ako niste onda učinite odmah molbenicu na Škol. Pok. Vieće za Zem. Odbor i tražite uz motivaciju još predujma. Govorio sam na oba mjesta vidim da su skloni a govorit ću opet kad se pred Božić iz Beča vratim, kamo u petak polazim.Za automobil više puta sam govorio. Ovo dana polazi u Beč nadravnatelj Brilli pak smo se dogovorili poć zajedno do ministarstva. Ovaj će put upaliti. Za Tripala učitelja već sam govorio ali ne dadoše mi velike nade.
Hvala vam na zauzimanju za brzojav. Nadam se da sad neće biti zaprike. Namjestnik nije se u Imotski svratio jer je odlučio na proljeće naročit posjet Imotskom. Želi obać uzduž i poprieko cielu Krajinu.
Da ste mi zdravo,
Vaš Vergilij

Zastupnik Perić ovdje ponovno spominje poštanski automobil koji još nije počeo prometovati, iako je dobio čvrsta obećanja. Spominje nadravnatelja pošte i brzojava, Antuna Brilla, s kojim putuje u Beč te će zajedno posjetiti ministra. Međutim, Austrija je s tim otezala jer je kočija ili kolosalnica, koju nazivaju brzovoz, prevozila vrlo malo putnika, prema statistikama jedva dva putnika dnevno. Uzrok je bio jer je vožnja od Splita i obratno, trajala gotovo cijeli dan, uz uvjet da kolosalnicu ne zadesi kvar. Do uspostave poštanskog automobila nije došlo. Tek nakon I. svjetskog rata pojedini privatnici, poput braće Truccolo, u svojim trošnim kamionima prevoze robu i putnike. Uspostavljen je i poštanski automobil. Međutim, zbog čestih kvarova, pošta je u Imotski iz Splita dolazila svakih desetak dana.