27.3.911.
„…Bio sam takodjer danas na ministarstvu poljodjelstva radi voda u našem polju. Sad stvar stoji dobro. Projekt odobrila je naša i bosanska vlada i to protokolarno je utvrdjeno. Za tim dolazi financiranje radje. Naša vlada dat će bosanskoj što traži, ostali će trošak ona (naša vlada) na se uzeti 90% a deset posto (10%) tražit će od pokrajine…
…O automobilnom prevoženju pošte do Imotskog, bio sam na ministarstvu sa Deškovićem, koji mi je obećao da će vas o svemu izvjestiti. Konačno odlučeno je na jesen započeti vožnjom…“

Postojala je poštanska kočija, doduše dosta nepouzdana, koja je uspostavljena 1897. godine i prometovala je na relaciji Split – Imotski i obratno. Imala je mjesta za 4 putnika, a vukla su ju dva konja. Dolazak poštanske kočije – kolosalnice bio je događaj za svako mjesto gdje se zaustavljala. Njima su stizale vijesti, pisma, razne pošiljke kao i putnici. Uvođenjem poštanskih automobila gubi se čar iščekivanja. Automobili se kratko zadržavaju na postajama, vozači nemaju vremena popričati s mještanima, eventualno prenijeti im novosti i događanja. S druge strane, automobilom su pošta i putnici stizali brže i sigurnije na svoja odredište, što ih je učinilo vrlo prihvatljivima među putnicima.
Istovremeno, radi uspostavljanja poštanskog prometa, vlada popravlja sve važnije ceste. Popravlja se Rimski put, kao i svi putovi kojima se kreće poštanski promet. Otvaraju se brojni poštanski uredi po selima diljem Krajine. Do 1907. godine bilo je 9 pošta, 3 brzojavne postaje, a nešto kasnije i dva telefona.